Divimo se uspehu juniora na Svetskom prvenstvu u Almatiju. Koliko sutra to će biti statistički podatak uz zaborav da je takmičenje igrano po eksperimentalnim pravilima.
Najbolji juniori sveta su igrali u pet metara kraćem bazenu, sa manjom, odnosno ženskom, loptom, pet igrača u polju pored golmana i sa ukupno devet vaterpolista i dvojica golmana u kompletnom sastavu.
Rezultati, način igre, trajanje utakmice pokazuju da je reč o sasvim novom sportu. Sve se svodi na igrača više i zatim, sa sjajnim šuterima i manjom loptom, lako se dolazi do pogotka. Utakmica traje duže jer se češće polazi sa centra, uloga centara je potpuno drugačija, golmani su izloženi baražnoj vatri.
Treneri i delegati će dati svoje mišljenje. Tek prvi utisak je da to nije vaterpolo koji poznajemo ali i da to nije varijanta najstarijeg ekipnog sporta na Olimpijskim igrama koja će promeniti status kod medija, sponzora, gledalaca.
Bergamo je čini se, pravi model. Sve isto osim dužine terena. Skraćenjem bazena izbegnut je prazan hod plivanjem u srednjoj trećini igrališta. Lako se dolazi sa gola na gol. Više je napada, šuteva.
Možda bi moglo da se razmišlja o skraćenju vremena za napad i vremena koje isključeni igrač provede u „kućici“, to su predlozi koji se čuju.
Radikalne promene kao što su bile u Almatiju teško da će dobiti podršku onih koji se bave vaterpolom u samoj proizvodnji. Jer ovaj sport ima dugu tradiciju, istoriju koja je trpela promene ali nikada ovako brzoplete, bez pravog pokrića. 
No comments:
Post a Comment