Pre nekoliko dana juniorska reprezentacija Srbije postala je svetski šampion i tako nastavila da beleži sjajne rezultate, pošto je tim legendarnog Vlade Vujasinovića zablistao i prošle godine, kada je osvojio zlatnu medalju na Evropskom prvenstvu.
Činjenica je da naš mladi tim, kada su u pitanju odlični rezultati, sve više liči na seniorski tim, koji je u poslednjih 30, 40 utakmica trijumfovao i osvojio zlatnu medalju na poslednjih pet takmičenja. Sve je to lepo, ali je pitanje koliko će sve to da traje.
Šta je problem? Samo jedan igrač iz te seniorske reprezentacije trenutno igra u domaćem klubu. Naravno, reč je o Nikoli Jakšiću, koji bi sigurno igrao u Mađarskoj, Italiji ili nekoj drugoj zemlji da je samo nekoliko godina stariji, a ovako, pošto je još uvek mlad i ima svega 18 godina, on je i dalje u Partizanu.
Svi igrači iz juniorske reprezentacije su u domaćim klubovima, većina na Banjici, neki u Radničkom, Vojvodini, Zvezdi... Za neku godinu, ako ne i pre toga, će i ti igrači dobiti neku ponudu iz inostranstva i zbog neke lepe platice krenuće putem kojim su pošli i Dušan Mandić, Strahinja i Viktor Rašović, Sava Ranđelović i mnogi drugi.
Naravno da je za igrače to dobra stvar i svi jedva čekaju da dobiju ponudu iz Barselone, Pro Reka, Breše, Solnoka ili nekog drugog velikog i stabilnog kluba, sa kojim bi se borili za evropski vrh, uživali bi u igri i uslovima za treniranje, a pritom bi i na vreme bili plaćeni. U Srbiji je slabo prvenstvo, naši klubovi su među najslabijima u Regionalnoj ligi, a o Evropi da ne govorimo.
Savez, ali i sami klubovi, bi morali da se potrude da obezbede neke minimalne uslove, kako bi napravili neki sistem gde bi bar mladi igrači ostajali u zemlji, a da pored njih igraju neki iskusniji, a ne da ti iskusniji igraju u nekim osrednjim klubovima iz Rumunije, Gruzije ili neke treće zemlje u kojoj je vaterpolo slab.
No comments:
Post a Comment